Već više od devedeset godina on je simbol vjernosti, odanosti, prijateljstva i ljubavi psa prema čovjeku. On je najpoznatiji japanski pas, pas koji je ušao u legendu još za života, pas čija je priča dirnula u srce sve one koji su čuli za nju. On je Hačiko, pas čija je sudbina široj »publici« najpoznatija zahvaljujući filmu »Hachiko – priča o psu« koji često imamo prilike pogledati i u programu naših televizija.
Pas Hačiko je bio mužjak pasmine akita, rođen 10. oktobra 1923. godine, na farmi u blizini grada Odate kojeg je profesor Tokijskog fakulteta Hidesaburo Ueno, koji je dugo tragao za čistokrvnim akitom, udomio kada su mu bila samo dva mjeseca. Mali pas je odrastao okružen Unovom ljubavlju te se snažno vezao za njega i svakog ga dana s veseljem pratio na željezničku stanicu Shibuya odakle je profesor odlazio na posao. Nakon što bi ga ispratio, Hachiko se vraćao kući te bi se na željezničku stanicu vratio poslijepodne, oko 17 sati, i s nestrpljenjem iščekivao voz kojim će stići Ueno.
Njihovo druženje, nažalost, trajalo je jako kratko. Naime, 21. maja 1925. godine Hačiko je stigao na stanicu kako bi dočekao svog čovjeka, no on nije došao. Voz je došao, ali Ueno iz njega nije izašao. Profesor je, nažalost, tog dana na poslu, tokom predavanja na fakultetu, doživio moždani udar i preminuo.
No, Hačiko ga je i narednog dana došao čekati na željezničku stanicu, nestrpljivo provjerajući je li među putnicima koji silaze iz voza. Profesorova porodica ga je nakon njegove smrti dala na udomljenje; postao je član porodice Uenovog bivšeg baštovana. No on nije zaboravio profesora Uena i mjesto na kojem su se trebali naći tog tužnog dana 21. maja, te je nastavio dolaziti na stanicu i vjerno čekati, svakog jutra i svakog poslijepodneva, tačno u vrijeme kada stiže voz. Hači je to činio svakog dana, narednih devet godina, osam mjeseci i petnaest dana, u isto vrijeme, na istom mjestu. SVAKI DAN.
Među putnicima se nakon profesorove smrti proširila priča o psu koji uzaludno čeka svoga gospodara koji više neće doći. Nakon profesorove smrti, i lokalni su mediji izvještavali o odanom psu koji vjerno čeka svog čovjeka te je zahvaljujući tome Hačiko postao slavan širom zemlje. Japanci su ga počeli zvati »Chuken-Hachiko« ili »Hachiko – vjeran pas«. Dirljiva priča o psu koji nikad nije zaboravio na svog čovjeka, proširila se nacionalnim medijima, motivišući mnoge da iz raznih dijelova Japana, pa i drugih zemalja, posjete Hačika na željezničkoj stanici Shibuya i ponude mu hranu i društvo. Pas čija je tužna sudbina dirnula Japance, imao je sve što mu je bilo potrebno, i obroke i svježu vodu, ali tugu za najdražim profesorom ništa nije moglo izbrisati. Vjeran pas osvojio je srca nacije i u kratkom roku postao japanski heroj. Takav da je još za života dobio spomenik na čijem je predstavljanju bio glavni gost.
Prepariran nakon smrti
Hachiko je uginuo 8. marta 1935. godine, a pronađen je na ulici Shibuya, nekoliko minuta nakon 17 sati. Njegovo je tijelo preparirano i moguće ga je pogledati u muzeju u Tokiju.
Inače, u Tokiju su podignuta dva bronzana spomenika Hačiku, psu koji već decenijama u Japanu ima titulu japanskog nacionalnog simbola odanosti. Prvi, čiji je autor Teru Ando, istopljen je tokom Drugog svjetskog rata kako bi se iskoristio metal, a druga se skulptura, čiji je autor Andov sin Takeshi, predstavljena 1948. godine, danas nalazi ispred stanice Shibuya i popularna je turistička atrakcija, posebno među mladim Japancima. Unutar stanice nalazi se i velik mozaik s likom Hačika.
U Japanu, u Hačikovom rodnom gradu Odateu, postoji i Muzej akite koji, logično, odaje počast najpoznatijem akiti na svijetu, Hačiku. I tamo je podignut spomenik psu, još 1932. godine, dok je nova skulptura slavnog psa predstavljena 2004. godine.
Nakon objave filma »Hachiko – priča o psu« u kojem glumi Ričard Gir, Vlada Japana u SAD-u je pomogla u postavljanju jednakog kipa i u američkom gradu Woonsocketu gdje je sniman film, pored željezničke stanice »Bedridge« koja je glumila mjesto na kojem je Hači čekao svog vlasnika. Povodom 80. godišnjice Hačikove smrti, na Poljoprivrednom fakultetu u Tokiju predstavljena je bronzana skulptura koja prikazuje profesora Uena koji se ponovno susreće s radosnim Hachikom. Inače, Hachikov se spomenik nalazi i na grobnici njegovog vlasnika na groblju Aoyama u Tokiju.
Originalne i restaurisane fotografije Hačika pogledajte ispod. Na jednoj je Hači dok čeka na željezničkoj stanici, dok je druga fotografija napravljena kada je Hači preminuo. Jedna od fotografija je omot sa filma “Hachiko” u kojem glumi Ričard Gir.
Hači zauvijek.
Ako vam se dopada ova priča, podijelite je. Hvala svima.
